Provedena akcija „Mobilnost kao temeljno ljudsko pravo svih“

Foto: PU međimurska

U ponedjeljak, 15. listopada Policijska uprava međimurska i grad Čakovec u suradnji s Savezom udruga osoba s invaliditetom Međimurske županije i Udrugom slijepih Međimurske županije te njihovim gostima Hrvatskom udrugom za školovanje pasa vodiča i mobilitet, proveli su preventivnu akciju „Mobilnost kao temeljno ljudsko pravo svih“.

Akcija je održana na Trgu Republike u Čakovcu informativnim punktovima Udruge slijepih Međimurske županije i Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet te prezentacijom rada pasa pomagača za osobu u invalidskim kolicima, simulacijom kretanja slijepe osobe uz pomoć psa vodiča uz podršku i stručno tumačenje instruktora pasa vodiča slijepih te šetnja gradom s prikazom prometnih rješenja i taktilnih podloga kao linija vodilja.  

Nakon toga u zgradi Scheier održan je okrugli stol na temu „Uloga terapijskog psa u radu stručnjaka s djecom s teškoćama u razvoju".  Okrugli stol namijenjen je roditeljima i svim onima koji se na bilo koji način bave u svom radu s djecom s teškoćama u razvoju a gdje pas vodič ili pas pomagač omogućuje njihovu lakšu mobilnost.

Ovom akcijom ujedno obilježen je i Međunarodni dan bijelog štapa koji se od 1964. godine tradicionalno obilježava svake godine 15. listopada od kada je Lyndon Johnson, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država taj dan proglasio Danom bijelog štapa.

Slijepih osoba u Republici Hrvatskoj ima 5500, dok postoji i 350 gluhoslijepih osoba. Na području Međimurske županije Udruga slijepih Međimurske županije broji 210 članova.

Svakodnevni problemi slijepih gotovo su nezamislivi onima koji vide. Zbog rupa na cesti, svakakvih zapreka, prepunih tržnica i neprilagođenih prilaza državnim institucijama, oni trebaju stalnu pratnju osoba koje vide. Bijeli je štap produžena ruka slijepe osobe, sve ostalo što je izvan dosega toga štapa velika je nepoznanica, ali i opasnost za osobu koja ne vidi.  Sljepoća je uvijek bila i bit će teška invalidnost te je stoga neophodno konstantno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih.

Ovoj populaciji upravo moderna tehnologija uvelike olakšava život, ali i nadalje, bez obzira na moderna poboljšanja, postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo permanentnim radom i pomaganjem svakom pojedincu koji je pogođen ovom vrstom invalidnosti.

Bijeli štap je prometni zaštitni znak slijepih u sve gušćem prometu, ali i pomagalo koje slijepima omogućuje samostalno kretanje na poznatom terenu. Da bi štap stvarno bio pomagalo, slijepa osoba mora proći tečaj poduke za samostalno kretanje tijekom kojeg svladava osnove tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna prometna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.

Kod osoba sa invaliditetom jedan od većih životnih problema je ravnopravno sudjelovanje u cestovnom prometu. Taj problem nastaje prije svega zbog neprimjenjivanja postojećih rješenja pristupačnosti, neprimjerenih rješenja ili nepostojanja takvih rješenja. No, vrlo često taj problem je izazvan neprimjerenim ponašanjem vozača. Ponekad zbog nepoštivanja propisa, ponekad zbog nedovoljne senzibilnosti vozača prema teškoćama osoba s invaliditetom. Prije svega, moramo poznavati znak pristupačnosti kojim osobe s invaliditetom označavaju vozilo kojim se prevoze. Taj znak osobi s invaliditetom donosi određena prava pri sudjelovanju u prometu, a za ostale znači obvezu ponašanja kojim ta prava neće biti onemogućena.

Temeljna obveza vozača prema osobama s invaliditetom određena je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama. Vozač je dužan na dijelu ceste po kojem se kreću osobe s invaliditetom ili su postavljeni prometni znakovi o sudjelovanju tih osoba u prometu, voziti s osobitim oprezom i takvom brzinom da vozilo može pravovremeno zaustaviti u slučaju potrebe. Posebno pažljivi vozači moraju biti kada prilaze obilježenom  pješačkom prijelazu. Ako uoče osobu s invaliditetom koja  namjerava prijeći kolnik, obvezni su zaustaviti vozilo ispred obilježenog pješačkog prijelaza bez obzira što ta osoba još   nije stupila na taj prijelaz.

Nepropisno zaustavljeni ili parkirani automobili vrlo su često prava mora za osobe s invaliditetom. Neki vozači bezobzirno parkiraju svoja vozila na parkirališnim mjestima rezerviranim za osobe s invaliditetom i time im onemogućuju dolazak u određenu ustanovu. Neki opet nepropisno parkiraju svoja vozila na nogostupu pa je razmak između tog vozila i zgrade odnosno ograde nedovoljan za prolaz invalidskih kolica, a slijepe osobe se vrlo teško snalaze u pronalaženju mogućeg prolaza. U takvim slučajevima prisiljeni su izlaziti na kolnik čime se izlažu još većoj opasnosti.

Svaki vozač bi morao biti svjestan poteškoća koje imaju osobe s invaliditetom sudjelujući u prometu i mora voditi računa o svome ponašanju.